
PSIHOLOGIJA U TENISU
Kada pričamo o psihologiji u tenisu važno je da skrenemo pažnju na nekoliko stvari. Pre svega, kao što svi znamo, tenis je indivindualni sport, a on kao takav, po nekim istraživanjima, stvara više stresa kod igrača nego u ekipnom sportu. Tenis je veoma složen sport i zahteva veoma viskok stepen koordinacije i ume da bude vrlo frustrirajući. Igrač u toku meča donosi vrlo veliki broj odluka u vrlo kratkom periodu. Za vreme poena ili tokom izmene strana ima puno „praznog hoda“, tj.vremena da igrač razmišlja i o pozitivnim i o negativnim stvarima. Naravno, ne postoji tajm aut ili zamena igrača, kao u drugim sportovima. Kod nekih udaraca igrač ima vremena za pripremu pre odigravanja udarca. Na nekim nižim nivoima i u mladjim kategorijama ne postoji sudija, što dodatno opterećuje igrača koji mora da razmišlja i o tom delu igre, da li je lopta bila dobra ili ne, kao i brojanje poena. Po pravilu, u tenisu ne postoji “coaching”, davanje saveta igračima tokom meča, osim u “davis cup”, “fed cup” takmičenjima ali samo za veme pauze. U profesionalnom tenisu, turniri se igraju gotovo svake nedelje pa se dešava da igrači putuju sa turnira na turnir u različite zemlje, pa i kontinente. Sezona je duga. U tenisu nema vremenskog ograničenja, pa može doći do toga da ne znamo kada počinje meč, jer se mečevi igraju jedan za drugim. Sve ove činjenice pokazuju koliko je tenis kompleksan sport, i da bi ste bili na visokom nivou, i savladali sve navedeno, morate biti psihički veoma pripremljeni i jaki.
Vrhunski treneri i igrači smatraju da je mentalna snaga od ključne važnosti, pogotovo kod igrača koji su fizički podjednaki. Nekoliko sati pre meča i za vreme meča se ne može promeniti i poboljšati tehnika i fizička priprema, ali na mentalnom planu može puno toga. Najvažnije mentalne veštine u tenisu su motivacija, koncentracija, samopouzdanje, mentalna priprema, kontrola emocija. Sve ove mentalne veštine teško je primeniti na terenu. Veruje se da su mentalne sposobnosti urodjene, tj.teško je promeniti narav igrača koji je mentalno „slab“. Mada one mogu da se razvijaju tokom godina, kroz iskustvo.
KONCENTRACIJA
Ona se definiše kao, sposobnost zadržavanja prisutnosti u sadašnjem trenutku, mogućnost fokusiranja pažnje na relevantne aspekte meča ili treninga i održavanja pažnje tokom trajanja meča ili treninga. Koncentracija je verovatno najvažnija mentalna veština potrebna za uspeh u takmičarskom tenisu. Dok igrač trenira ili igra meč on ima odredjeno područje pažnje što obuhvata sve u njegovom unutrašnjem i spoljašnjem okruženju na šta može usmeriti fokus. Dobra koncentracija je usmeravanje pažnje na one aspekte igre koji su relevantni, a loša na one nerelevantne. Prema tome, igrač mora da zna koji aspekti igre su važni u svakoj fazi meča i usmeriti pažnju na njih. Koncentracija je ključ za kontrolu igračevih osećanja.
MOTIVACIJA
Motivaciju definišemo kao želju za početkom i istrajnosti u nekoj aktivnosti. Ona je motor ponašanja.Bez motivacije nema ni akcije. Ona je, takodje, usko vezana s predanošću. Predani igrači treniraju jače, imaju želju za igranjem,stalnim napretkom i pokazuje entuzijazam za treningom.
KONTROLA EMOCIJA
Kontrola emocija od ključne je važnosti za tenis. Dokazano je da na odredjenom nivou uzbudjenosti igrači postižu idelno mentalno stanje koje je usko povezno sa dobrom igrom („igranje u zoni“). Kada „igra u zoni“ igrač igra na višem nivou nesvesnog nego što je to uobičajeno. To igači zovu „više stanje svesti“ . Važan cilj za tenisera je sposobnost stalnog postizanja takvog stanja tokom meča uprkos svim okolnostima. Važno je napomenuti da svaki igrač ima optimalnu zonu ili stanje svesti koje zavisi od različitih faktora, kao što su indivindualne razlike .
KONTROLA MISLI: SAMOPOUZDANJE
Samopouzdanje je očekivanje uspeha ili neuspeha od strane igrača. Ono je verovanje u samog sebe. Faktor koji razlikuje vrlo uspešne igrače od onih manje uspešnih je samopouzdanje. Vrhunski igrači pokazuju jaku veru u svoje mogućnosti. Kada igrač ima odbrambene ili negativne misli, često pomera svoje telo unazad (težište je na petama). Tada je izvan ravnoteže koja je jako bitna za pravilno i kvalitetno izvodjenje udaraca. U ovom slučaju igrač igra samo rukama a ne celim telom. Samopouzdanje podstiče pozitivne misli i emocije, poboljšava koncentraciju, igrači su spremni za teže izazove, jača im se upornost i spremniji su za velike napore. Ono takodje, utiče na izbor udaraca, što igrača čini optimističnijim i realističnijim.